Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave osnovalo je Radnu grupu za izradu Strategije razvoja eUprave u Republici Srbiji za period od 2015. do 2018. godine. Radna verzija Strategije je identifikovala ključne prioriteta za dalji razvoj eUprave u Republici Srbiji (po mom mišljenju, osnovu razvoja eUprave), a najvažniji su:
- Zaokružiti zakonodavni i strateški okvir i to kroz sledeće aktivnosti:
•Izmene Zakona o upravnom postupku, Zakona o državnoj upravi, Zakona o lokalnoj samoupravi, Zakona o zaštiti podataka o ličnosti, Zakona o arhiviranju i arhivskoj građi, donošenje Zakona o elektronskom poslovanju, ustanoviti zakonski okvir za ponovno korišćenje podataka javne uprave, implementirati preporuke o korišćenju otvorenih podataka javne uprave (Open Data),
• Usvajanje Zakona o nacionalnoj infrastrukturi prostornih podataka. - Uspostavljanje infrastruktura e-uprave i ključni elementi koji podrazumevaju sledeće:
• formiranje osnovnih registara (građani, prostorni podaci, adresni registar),
• omogućavanje pravilnog korišćenja registra privrednih subjekata,
• formiranje dodatnih registara kao što je registar organa javne uprave, registar zaposlenih u organima državne uprave,
• unapređivanje i propisivanje pravila za korišćenje mrežne i serverske infrastrkture elektronske uprave,
• realizovanje servisne magistrale organa javne uprave (Government Service Bus); - Interoperabilnost i standardizacija za koju je potrebno:
• izvršiti klasifikacije podataka,
• postaviti i definisati pravila za ponovnu upotrebu (reuse) podataka javne uprave koji su već u sistemu,
• realizovati pristup svim otvorenim podacima (Open Data model) javne uprave. - Usluge za koje je potrebno:
• realizovati grupe usluga koje su u skladu sa potrebama korisnika prema EU preporukama,
• prilagoditi organizacione procese primeni IKT tehnologija
• omogućiti korišćenje usluga korisnicima iz inostranstva
• usmeriti posebnu pažnju na usluge koje pomažu razvoj poslovanja, specijalno za mala i srednja preduzeća
Razvoj eUprave u Srbiji do ovoga trenutka je išao stihijski bez potpune zakonodavne osnove, bez razvijenih registara (registar gradjana npr), bez realizovane servisne magistrale organa javne uprave (van Beograda), bez definisanih pravila za razmenu podataka između državnih organa. Tako su se razvijale određene eUsluge i portal Euprave u Republici Srbiji. To je kao da kuću pravite od krova. Sada kada se ta “kuća” nakrivila, vraćamo se temeljima eUprave u jednoj zemlji. Dobra stvar je i to što se u pregovorima sa EU, ova tema sama nameće kroz konkretne zahteve EU, da recimo državni organi razmenjuju podatke izmedju sebe (takozvana Government-to-Government eUprava).
Strategija predviđa da će realizacija gore navedenih prioriteta biti IKT osnova i podrška za realizaicju “Kancelarije za brze odgovore”. Građani će prestati da izigravaju kurire između državnih organa, recimo podnošenje čuvenog izvoda iz Matične knjige rođenih ne starijeg od 6 meseci, tek kada bude razvijen Registar građana, u kome će se pohraniti sve informacije o jednom građaninu. Državni organ će tada umesto zahteva za papirom (izvodom iz MKR) izvršiti upit u bazu Registra građana (opet preko Government Service Bus uz definisane kriterijume i pravila). Teškoće u razvoju eUprave u Srbiji su velike jer sama eUprava nije u fokusu političkih problema, postoji veliki broj organa koji mora biti uključen u ovakav poduhvata primećuje se i nedostatak IT pismenosti u samoj državnoj upravi (recimo, državni stručni ispit koji se polaže za rad u državnoj službi ne sadrži ispit iz oblasti IT-a, računara i slično) ali i među političkim subjektima IT, Internet, eUprava nisu teme o kojima se rado priča.
Sistem se uređuje sa vrha, ali se izgrađuje od temelja. Najzad da neko krene pravim putem.
Pre svega bih želeo iskreno da pozdravim pokretanje bloga sa temom ePolitike i eUprave, jer se radi o vrlo značajnim temama za budućnost Srbije, kojima se u široj javnosti ne poklanja odgovarajuća pažnja. Po tom pitanju – svaka čast Mario i samo napred! 🙂
Što se tiče konkretne teme, pre svega pozdravljam rad na novoj strategiji. Neko bi možda mogao da postavi pitanje šta smo radili u periodu 2013-2015., ali da ne teram sad mak na konac, kad je konačno krenulo 😉 Neko bi, opet, mogao da kaže da nedostaje ova ili ona aktivnost, da bi redosled koraka trebalo da bude ovakav ili onakav, ali ja suštinski ne vidim neki veći problem sa izabranim prioritetima. Sve nam to treba, i treba što pre.
Međutim, nikako se ne bih složio sa tvrdnjom da se razvoj e-uprave do sada odvijao stihijski tj. bez utemeljenosti u nekoj strateškoj viziji/planu. Naime, elektronska uprava je bila postavljena kao jedan od osnova reforme državne uprave još pre 10 godina i od tada se provlačila kroz veći broj strategija i akcionih planova na tu temu. Štaviše, postojala je i konkretna strategija/akcioni plan za razvoj e-uprave od 2009. do 2013. Na osnovu ovih dokumenata, razne institucije uradile su značajan posao: od postavljanja zakonskih temelja (npr. zakoni o e-potpisu, e-dokumentu, uredba o e-kanc poslovanju i sl.), preko uspostavljanja osnovnih registara (npr. registri građana, birača, privrednih subjekata, PDV obveznika, registra obaveznog socijalnog osiguranja itd.), do uspostavljanja IT infrastrukture i servisa (npr. sertifikovanja više izdavalaca e-potpisa; podizanja portala eUprave sa podrškom za e-sertifikate, e-plaćanja uz direktnu vezu sa Tezorom; e-service builderom i backendom za državne službenike, mogućošću e-zakazivanja itd.; uspostavljane sistema za upravljanje procesima i dokumentima u Genseku/Vladi/Ustavnom sudu; realizacija IPA projekata za unapređenje infrastrukture državnih organa itd.).
Dakle, osnova je na papiru bila sasvim solidno postavljena i ranije, ali aspekti u kome smo tradicionalno bili i ostali loši — koordinacija i realizacija planova — i dalje predstavljaju naše bolne tačke.
Zato se potpuno slažem sa tvojom dijagnozom na kraju. Kako strategija ne bi ostala mrtvo slovo na papiru, treba efikasno usmeravati i koordinirati veliki broj državnih organa. Mislim da se kod nas, takođe, redovno potcenjuje količina vremena koja je potrebna za donošenje i primenu nekog zakonskog akta ili uvođenje nekog servisa, bilo da se radi o G2G ili G2C servisu… Zato je potrebna jaka i stalna politička podrška i svakodnevno angažovanje u produženom periodu. Međutim, kao što i sam primećuješ, e-uprava nije u fokusu političkih problema i to nisu teme o kojima se rado priča.
Iako nemam nikakve rezerve u pogledu tebe i ekipe koja radi na strategiji (ne znam ko su članovi RG, ali pretpostavljam kolege iz DeU, MTTT itd.), ne vidim da je ovo tema o kojoj često govori resorna ministarka, niti premijer. Mislim da je to šteta, posebno imajući u vidu jedinstvenu situaciju u kojoj se trenutno nalazimo (apsolutna većina jedne partije i dvotrećinska većina vladajuće koalicije u Parlamentu, što, za razliku od prošlih vremena, daje jedan širok prostor za delovanje, bez značajnijeg opterećivanja ucenama koalicionih partnera i sl.). Bez takve jake političke podrške i angažmana, bojim se da ćemo istu ovu priču samo moći da ponovimo na kraju perioda važenja ove najnovije strategje…
Pozdrav,
Sloba